65-godišnji Antun Remar, nekadašnji državni prvak, a danas biciklistički trener, dobitnik je nagrade za životno djelo Zajednice športskih udruga grada Varaždina.
Pojedinačni i ekipni prvak Jugoslavije u juniorskoj i seniorskoj kategoriji, sportaš grada Varaždina 1968., dobitnik nagrade za razvoj biciklizma HBS-a te nagrade Varaždinske županije i Grada Pule za promicanje sporta zaslužio je i nagradu za životno djelo u svom gradu.
Što Vam znači ovo priznanje?
Ova nagrada je sažetak mog sportskog života i tako razmišljam o tome. Zaista mi puno znači. Drago mi je što su me se sjetili u Zajednici. Vrlo dobro sam surađivao s njima kao i s kolegama u svom klubu, Biciklističkom društvu Sloga.
50 je godina u biciklizmu iza Vas.
Počeo sam 1965. u Varteksu, kao i moj otac, a iduće godine prelazim u Slogu. Bila je to nova generacija s Perom Tomašićem i Franom Kolarićem, bili smo juniorski prvaci Hrvatske 1968. godine u Puli, a 1971. sam bio seniorski cestovni prvak i Hrvatske i Jugoslavije. Bilo je jako teško doći do cestovnog naslova, ali smo pokorili ostale klubove i tako se nastavlja do danas. Sloga je tako prije dvije godine imala 17 zlatnih medalja na državnim prvenstvima. Moram naglasati da smo i s curama počeli raditi kao i s dečkima.
Dvije godine je vozila Mia Radotić koja je sada u Ljubljani jer mi nemamo novaca da napravimo tako jaku ekipu. Možda jednog dana bude novaca. Miju sam vodio na Svjetsko prvenstvo u Firenzi gdje je bila 28. Iz Sloge su potekli Rogina i Đurasek s kojima sam također radio. Rogina je dvostruki olimpijac iz Pekinga i Londona, a Đurasek je bio u Londonu. Svo troje su kandidati i za Olimpijske igre u Riju.
Što ćete najviše pamtiti?
Naslov seniorskog prvaka bivše države mi je najdraži. Ja sam sebi postavljao ciljeve od hrvatskog juniorskog naslova do seniorskog svjetskog. Postizao sam ih redom i bio na dva SP-a gdje sam bio u “zlatnoj sredini”, bolje nije išlo i tu sam stao.
Od svjetskih utrka pamtim “Oko Alžira” kada smo ekipno bili treći na 2.200 km, a u ekipi je bio i Tomašić. Bilo je tada 200-300 profesionalaca, a ostalim utrkama su “drmali” Istočni Nijemci, Rusi, Talijani. Mi smo im znali “zagorčati život”.
Kakva je budućnost varaždinskog biciklizma?
Varaždinski bazen talenata je nepresušan. Ne samo u biciklizmu, nego i u drugim sportovima. Imali smo nedavno državno prvenstvo u ciklokrosu, disciplini koja nam pomaže u pripremi za sezonu, i osvojili smo tri brončane medelje samo s pripremama u klubu. Imena koja dolaze su Karla Kožić, prvakinja Hrvatske, a od dečki tu su Keretići, Zernec, Biškup. Potencijala ima, samo treba raditi.
preuzeto sa aktualno.hr